NAJAVLJUJEMO 5.BICIKLIJADU-

5.ŽUPNA BICKLIJADA ŽUPE SV.ROKA, POD NASLOVOM „PODRAVINA U CVIJEĆU“.

 

raspored:

 

- 14,00 okupljanje ispred crkve sv Marije Magdalene u Donjem Kraljevcu i početak biciklijade - vožnja prema Hemuševcu i Draškovcu

 

- 14:15  polazak iz Draškovca kod župne crkve sv. Roka te vožnja prema Donjoj Dubravi i Velikom Bukovcu

 

- 15:30 - Dolazak u Veliki Bukovec te posjeta:

 

- posjeta na imanje obitelji Požgaj u Velikom Bukovcu gdje se nalazi Eko-etno selo  Franje Asiškog.

Na 25 hektara zemljišta prostire se imanje obitelji Požgaj u Velikom Bukovcu gdje se nalazi Eko-etno selo Franje Asiškog.

Projekt je to Marinke Požgaj, koja ističe kako joj je želja budućim naraštajima ukazati na prirodne ljepote te dočarati kako se nekad živjelo.

Na imanju je restoran, a tamo će biti i muzej starina te kapelica posvećena zaštitniku prirode Franji Asiškom.

".... Na imanju smo posijali puno vrsta ljekovitog bilja, a ima i samoniklog. Osim toga, uzgajamo stare sorte voća i povrća, odnosno održavamo permakulturu.

To znači održavanje poljoprivredno produktivnih ekosustava koje odlikuje bioraznolikost, stabilnost i žilavost prirodnih ekosustava.

Sadimo i žitarice starih sorti, pšenicu, raž, kukuruz .Voće, povrće, žitarice i bilje uzgajaju na potpuno ekološki način, što znači da ne koristi nikakve pesticide, kao ni folije prilikom rasta biljki.

Oni također već godinama diljem Hrvatske kupuju i autohtone pasmine domaćih životinja poput bijelih koza, kokoši hrvatica, zagorskih purana i krava buša ".....

 

 

- posjeta najvećem dvorcu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj - dvorac u Velikom Bukovcu izgradio je  u razdoblju od 1745. do 1755. godine grof Josip Kazimir Drašković

Najistočniji od svih dvoraca Hrvatskog zagorja je dvorac u Velikom Bukovcu. Dvorac u Velikom Bukovcu pripada najvećim dvorcima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

NASELJA

Lunkovec

 

 

Lunjkovec se nalazi u isočnom dijelu ludbreške Podravine, dalje od glavnih prometnica. Sastoji se od dužega, dvostranog niza kuća uz glavnu seosku cestu i kratkih, jednostranih nizova uz dva okomita puta prema sjeveru i jugu. 

S raskrižja na zapadnom kraju sela vodi put prema kapeli Sv. Magdalene, grobnoj kapeli grofova Draškovića u šumi Križančiji.U istočnom je dijelu naselja kapela posvećena Sv. Arkanđelima i Kraljici Anđela.

Selo se prvi put pojavljuje pod nazivom Lunkovec 1671. godine, a u 17. stoljeću njegovi stanovnici dobivaju status slobodnjaka. Prema nekim izvorima, između Lunjkovca i susjednog Martinića postojala je tvrđava Lonka koja je 1471. godine razorena po nalogu kralja Matije Korvina. Od 1643. godine Lunjkovec pripada vlastelinstvu Drašković sa sjedištem u Velikom Bukovcu. 1961. godine selo je imalo 335 stanovnika, gotovo stotinu više nego na posljednjem popisu 2001. (241).

Krajem prošlog stoljeća otkriveno je da u Lunjkovcu postoji termalna ljekovita voda, što je u početku izazvalo veliko oduševljenje među stanovnicima cijeloga kraja.

 U Monografiji bukovečkog kraja, izdanoj 1996. godine, navodi se kako bi to mogla postati ozbiljna pretpostavka za zdravstveni turizam. Do danas ove smjele vizije još nisu realizirane, ali čelnici neprekidno ulažu napore da i dalje održe optimizam mještana na zadovoljavajućoj razini.

inShare0

 

Novo Selo Podravsko

 

Poznato pod imenom Nova Ves, u srednjem vijeku je bilo sjedište bednjanskih posjeda s plemićkom kurijom. 1553. godine selo ima mađarski naziv Ujfalu, a 1555. spominje se pod imenom Nova Vez. Vlastelinstvu Drašković pripada od 1643. godine.

Selo se nalazi u nizini u istočnom dijelu ludbreške Podravine južno od ceste Ludbreg – Legrad. Na sjevernom ulazu nalazi se kapela Sv. Elizabete Ugarske, sagrađena 1976. godine. Pored nje sagrađen je vatrogasni i društveni dom, a uz ulicu u samom naselju podignuto je raspelo.

 U selu je 1787. godine bilo 28 kuća s 220 odraslih žitelja i 55 djece. Najviše stanovnika, 364, selo je imalo 1953. godine. U kasnijem razdoblju taj se broj smajnuje pa 1991. godine Novo Selo Podravsko broji 278 stanovnika, dok ih 2001. ima samo 237. Kako to objasniti? Možemo se držati općeprihvaćenih objašnjenja koja pad broja stanovnika Novog Sela Podravskog povezuju s istom pojavom u gotovo svim ruralnim područjima u Hrvatskoj. No, ovdje postoje i alternativna objašnjenja. Jedno od njih kaže da djevojke iz Novog Sela toliko vole plesati da često u potragu za zabavom odlaze u druga mjesta gdje onda vjerojatno i pronalaze svoje buduće životne partnere. Dokaz? Dio pjesme Igrajte nam mužikaši zapisane još 1917. godine od strane tadašnjeg zborovođe ludbreške Podravine:

"Zaigrajte na veselo

Kaj bu čuti v Novo Selo

Morti koja tancarica

Odonud se sim dosmica."

 

Županec

 

 Županec je malo naselje smješteno u istočnom dijelu ludbreške Podravine, južno od glavne ceste Ludbreg – Legrad. U selu se sastaje nekoliko puteva prema susjednim selima i prema kapeli Sv. Marije u šumi Križančiji južno od sela. Glavno je središte sela veliki prostor trokutastog oblika oko kojeg se nižu parcele s relativno rijetkom gradnjom i uz koji je u novije vrijeme podignuta kapela Kraljice Krunice. Sjeverno prošireno raskrižje obilježava raspelo.

Selo se prvi put spominje pod imenom Hebovec 1523. godine, a najveći broj stanovnika, njih 412, imalo je 1931. godine. Sedamdesetih godina 20. stoljeća doživljava svoj veliki procvat koji se ogleda u mnogim radovima na infrastrukturi.

 

Danas Županec broji 223 stanovnika i pretežno je poljoprivredno naselje. Posljednjih godina selo se opet budi osnivanjem sportskog društva i ponovnim početkom rada DVD-a koji je osnovan još tridesetih godina prošlog stoljeća. Odličnom idejom pokazalo se i organiziranje malonogometnog turnira koji je u Županec doveo mnoge ugledne goste.

 

Povijest

Posjed Veliki Bukovec nastao je u 16. stoljeću iz bednjanskog vlastelinstva. Budući da je u ono doba taj kraj bio izložen turskim pustošenjima, već sredinom 16. stoljeća sagrađena je u Velikom Bukovcu utvrda koja je služila kao utočište okolnom stanovništvu. Učestali turski napadi bili su razlog što je na tom području živjelo malo stanovnika. Tek nakon poraza kod Siska 1593. godine turski su napadi sve rjeđi, pa su se 1598. na bukovečkim posjedima počeli pojavljivati novi naseljenici. U 16. stoljeću vlasnik bednjanskoga vlastelinstva bio je Sigismund Frodnohar, čiji su nasljednici po ženskoj lozi upravljali Velikim Bukovcem do 1555. godine, kada ga je kralj Ferdinand darovao Mihajlu Tinodiu, a on Jakovu Mihajlu Sekelju. U vlasništvu obitelji Sekelj ostao je Veliki Bukovec do 1643., kada je umro Sigismund Fridrik Sekelj, posljednji muški član obitelji. Njegova udovica Barbara Ćrnomeljska pokušala je imanje prenijeti na zeta Petra Keglevića, što vlast nije dopustila, već je kralj Ferdinand III. darovao Veliki Bukovec i sela koja su mu pripadala 1643. godine grofu Ivanu Draškoviću koji je velikobukovečki posjed pretvorio u vlastelinstvo. Vlastelinstvo se sastojalo od plemićke kurije u Velikom Bukovcu, sedam sela (Lunjkovec, Mali Bukovec, Martinić, Novo Selo Podravsko, Selnica Podravska, Sv. Petar Ludbreški i Županec) te velike šume Križančije.
Dvorac u Velikom Bukovcu izgradio je u razdoblju od 1745. do 1755. godine grof Josip Kazimir Drašković (1716.-1765.), tadašnji vlasnik velikobukovečkog vlastelinstva. Za zasluge u brojnim ratovima, osobito s Francuskom i Pruskom, Josip Kazimir je sticao visoke vojne položaje došavši do čina podmaršala. Obavljao je čast velikog župana križevačkog, bio je i carski komornik i tajni carski i kraljevski savjetnik. Veliki Bukovec naslijedio je njegov mladi sin Josip II. Drašković.
U prvoj polovici 19. stoljeća Veliki Bukovec je posjedovao grof Karlo Drašković (1807.-1858.) oženjen groficom Elizabetom Batthyany-Strattman. Velikom Bukovcu su tada još pripadali majuri Mali Bukovec, Marindvor i Lizindvor. Karlo je posjedovao i dvorac Bisag. Karlo i Elizabeta imali su pet sinova: Filipa, Ivana, Josipa, Pavla i Jurja. Filip je umro mlad, Ivan IX. je od strica podmaršala Jurja VI. naslijedio Trakošćan, Josip VI. dobio je Bisag, Juraj VII. imanje u Ugarskoj, a Pavao II. naslijedio je Veliki Bukovec. Dvorac je u doba ilirskog pokreta bio žarište hrvatskoga duha. Često bi ovamo svraćao grof Janko Drašković, poznati veliki Ilirac. Na nagovor svog strica Janka Draškovića, Karlo je vrlo povoljno prodao 1840. godine tek sagrađenu kuću u Opatičkoj ulici u Zagrebu, koja je pretvorena u Narodni dom iliraca, u kojoj se nalazila Narodna dvorana, čitaonica, knjižnica, muzej i Gospodarsko društvo. Karlo je 1820. godine sagradio župnu crkvu u Velikom Bukovcu, a Elizabeta je otvorila djevojačku školu gdje su djevojke učile ručni rad, šivanje i kuhanje.
Pavao II. (1846.-1889.), koji je od oca Karla naslijedio Veliki Bukovec, bio je osnivač Gospodarskog društva za kotar Ludbreg. Pavlova supruga grofica Marija Festetić svake je godine školskoj djeci darivala odjevne predmete, što su otada radili svi Draškovići. Pavao i Marija imali su dva sina: Dioniza, koji je nastavio dobro gospodarenje i stekao velike simpatije naroda, ali je umro mlad 1909. godine i Pavla III. koji je naslijedio Veliki Bukovec s majurima. Pavle je sagradio novi mlin, mehaničku radionu, malu električnu centralu iz koje su mnoga domaćinstva dobivala struju i tvornicu žeste. Pavle se oženio 1920. godine Elizom groficom Salm Reifferscheidt-Raitz. Imali su tri sina - Pavla, Karla i Aleksandra te kćer Elizabetu koja se udala za grofa Aleksandra Erdödya u Ugarsku. Tijekom Drugoga svjetskog rata Pavle i Eliza su s djecom napustili Veliki Bukovec i odselili u Austriju. Grof Karlo Drašković s obitelji živi u Gussingu (Gradišće) na imanju svojih roditelja, a dvorac u Velikom Bukovcu uspio je vratiti u obiteljsko vlasništvo 1990-ih godina. Bio je to prvi dvorac u Hrvatskoj vraćen vlasnicima nakon Drugoga svjetskoga rata.
Veliki Bukovec bio je drago obitavalište grofova Draškovića. Upravo su tu sagradili grobnu kapelu za obiteljsko vječno počivalište. U šumi Križančiji, nedaleko od Velikog Bukovca, nalazi se kasnobarokna kapela u čijoj su se kripti nalazile kosti druge loze Draškovića. Nedavno su, prema želji Karla Draškovića, sve kosti prenesene u župnu crkvu u Velikom Bukovcu.