PRVA PRIČEST 2020

Prva Pričest 05.07. 2020

Mala Li, kineskinja u svibnju 1953 prvi je puta primila Sv. pričest, i tada je zamolila Isusa da joj uvijek daje svakodnevni kruh da njena duša ostane živjeti.

Bila je svjesna da u bilo kojem trenutku mogu doći vojnici  i spriječiti je da prima Krista. Jako je voljela sličicu Dobroga Pastira, koju je dobila za uspomenu sa Sv. pričesti, i jednom zgodom kad su vojnici  upali u učionicu, pokušavajući sakriti tu sličicu, glasan šamar srušio ju je na pod. Tada je policija odlučila pročešljati cijelo selo.

Toga dana stanovnike sela našli su nagurane u maloj crkvici. Kapetan policije uzviknuo je "da vidim kako se vaš Krist može sam obraniti-evo što ja mislim o toj vašoj Stvarnoj Prisutnosti", izrekavši to zgrabi ciborij i baci sve hostije na popločani pod...Mala Li sledila se od užasa. Njezino srce je krvarilo za hostijama, govoreći "hoće li itko pomoći Isusu".

Crkva se ispraznila, jedino je ostao Otac Luka iz Misije stranaca kojega su čvrsto svezali za crkveni stup i svaki dan mu bacali nešto za jelo. Zavapio je "Gospodine pomozi nam". ,Najednom čuo je škripanje, vrlo polako i nježno otvorila su se vrata. Bila je to mala Li. Prilazila je oltaru svojim sićušnim koracima. Otac Luka je zadrhtao. Mogla je svakog trena biti ubijena. U nemogućnosti da s njom komunicira,mogao ju je samo promatrati i moliti sve svece i anđele da je čuvaju. Djevojčica se na trenutak poklonila, i počela pripremati svoje srce da primi Isusa, sklopljenih ruku šaptala je molitvu, spustila se na ruke i koljena i jezikom uzela jednu od hostija.

Ostala je na koljenima, zatvorenih očiju i u sebi srela sa svojim Nebeskim Prijateljem. Ocu Luki svaka se sekunda činila kao vječnost. Bojao se najgorega. No dijete je uskoro izašlo, tiho ali poskakujući. Cijelo selo je ostalo skriveno neznajući hoće li doživjeti idući dan, pa ipak, svakog se jutra naša mala Li prišuljala kako bi jezikom uzela jednu hostiju i tiho nestala. Oca Luku je to malo nerviralo "ZAŠTO IH NE UZME SVE ODJEDNOM?" Znao je točno koliko ih ima:točno 32! Zar ona ne zna da ih može pokupiti nekoliko odjednom?pitao se".

Ne ona to nije znala,njena vjeroučiteljica je bila vrlo jasna po tom pitanju "jedna hostija dnevno je dovoljna, i nikada ne dodirujte hostiju,mi je primamo na jezik". U svitanje je dijete požurilo u crkvu kao i obično. Kleknula je da se pomoli vrlo blizu hostije. Otac Luka je morao prigušiti jauk kad je ugledao vojnika na vratima, uperivši pušku prema djetetu. Začuo se jedan pucanj praćen grohotom. Dijete se isti čas srušilo.

Otac Luka je pomislio da je mrtva, ali ne! Promatrao ju je kako se bori i puže po podu da bi došla do hostije. Vidio je kako je uzima jezikom. Potom se njezino tijelo zgrčilo nekoliko puta prije nego li se konačno smirilo. Mala Li je umrla-ali tek kad je spasila sve hostije!

Jedan župnik napisao je pismo svojoj nećakinji koja ide na Prvu Pričest.

Iduće subote moja će nećakinja primiti sakrament prve svete pričesti. Budući da se iznimno veseli, napisao sam joj ovo pismo: Draga Brigid, volio bih da mogu biti uz tebe i obitelj u subotu kad ćeš prvi put primiti sakrament pričesti. Jako sam sretan zbog tebe! Kao tvoj ujak, želio bih biti uz tebe u svim posebnim trenucima a u subotu će biti iznimno poseban trenutak. Ja sam svećenik, kao i otac John iz tvoje župe. Poput njega, i ja služim misu, propovijedam i slušam ispovijedi. Krstio sam i tebe i tvoju sestru. Stoga ti ne pišem ovo pismo samo kao ujak već i kao svećenik. Znam da jako dobro čitaš i siguran sam da ćeš moći shvatiti većinu onoga što ću ti napisati. Ali neke stvari će ti možda biti teže razumjeti. Zato se nadam da ćeš svake godine pročitati ovo pismo. Znaš da smo svi u obitelji naučeni voljeti. Dajemo sve od sebe kako bismo voljeli svoju obitelj i prijatelje, ljubili bližnjeg kao samog sebe a prije svega ljubili Boga. Također imamo dobre manire. Znamo da je važno biti pristojan, reći „molim“ i „oprosti“. I znamo da je posebno važno reći „hvala“. Nadam se da ćeš naučiti zašto naš najveći „hvala“ treba biti upućen Bogu, osobito za dar mise i dar sakramenta svete pričesti na misi. Na misi nam naš nebeski Otac daje darove, najveći dokaz Njegove ljubavi prema nama. Na misi vidimo da je Isusova ljubav jača od grijeha i smrti. Kad primimo svetu pričest, najbliži smo najvećoj ljubavi koja je ikada postojala – Isusovoj, Njegovu tijelu, krvi, duši i božanstvu. Isus nas toliko voli da želi živjeti u našem tijelu, umu, srcu i duši. Ako pozorno slušamo, možemo čuti i osjetiti njegovu dobrotu i njegovu ljubav prema nama. Možemo čuti Isusovo obećanje da će ostati s nama i voditi nas u kuću našeg nebeskog Oca, gdje možemo živjeti zajedno zauvijek. Draga, nadam se da ćeš zauvijek pamtiti taj poseban dan. Nadam se da ćeš biti toliko zahvalna za dar mise i svete pričesti da ćeš svaki dan voljeti Isusa na misi. Nadam se da ćeš biti sigurna da je najbolji dar koji možeš dati Bogu molitva cijelim srcem i umom i da ćeš svoju zahvalnost pokazati svojim poštovanjem i pažnjom na misi. Nadam se da ćeš svake godine razmišljati o ovom pismu i da ćemo razgovarati o njemu. Imam još puno toga za reći, a siguran sam da ćeš i ti imati nešto za reći.

Mi smo pod zaštićenim teritorijem.

Na Posljednjoj večeri, kad se opraštao od svojih učenika, Isus nam je ostavio posebnu oporuku: uzeo kruh i blagoslovio ga. Dao ga učenicima i rekao: Uzmite i jedite, ovo je Tijelo moje. Poslije, isto tako je bilo i s vinom: Uzmite i pijte iz njega svi (iz kaleža). Ovo je kalež moje Krvi, Krvi Novoga i Vječnoga Saveza, koja se prolijeva za vas i za sve ljude, na oproštenje grijeha. I tada je rekao vrlo važnu rečenicu: Ovo činite meni na spomen!ť To je njegova oporučna želja. Isus nam nije mogao ostaviti ništa veće ni važnije od toga. Recimo, da ti je otac na samrti (ili muž ili žena). I on te moli da ga se njemu za ljubav uvijek sjećaš. Da se sjećaš njegova primjera i njegovih riječi. Ali kako vrijeme prolazi, sjećanje sve više blijedi. Da se to ne dogodi, otac (muž ili žena) ti kaže da je njegova zadnja želja da staviš njegovu sliku na svoj stol. Kad god tvoj pogled padne na nju, sjeti se primjera njegova života i njegovih riječi te ga blagoslovi. Na taj način, ti ćeš čvršće i dulje ostati povezan sa svojim ocem. Isto tako je i Isus želio svojim učenicima ostaviti nešto posebno po čemu će ga se sjećati. Nešto po čemu će na poseban način biti povezan s njim i nakon njegove smrti. Samo što im Isus nije dao za uspomenu svoju sliku. Ne! On im je dao puno više. Zapravo, dao im je najviše što im je mogao dati: svoje Tijelo za jelo i svoju Krv za piće. Dao im je sam sebe. I što drugo želi nego da njegovi učenici blaguju njegovo Tijelo i piju njegovu Krv. Jednom je rekao: Tijelo je moje jelo istinito. I krv je moja piće istinito. (Vidiš, to nije nikakav simbol, kao što mnogi protestanti smatraju. To je Isusovo stvarno tijelo i Isusova stvarna krv) Tko jede moje Tijelo i pije moju Krv, taj ima moj život u sebi.ť Tako, jesti Isusovo tijelo znači ispuniti Isusovu oporučnu želju. To je najjači izraz povezanosti s Isusom, jer kad jedeš Isusovo tijelo, imaš njegov život u sebi. Zapravo, tada sam Isus živi u tebi. Ti postaješ Božji tabernakul. I zato ti đavao ne može ništa. Tako si ti pričešću označio područje svoje duše i čitavog svoga života. Po sv. pričesti jača tvoj duh i Božji život u tebi. Po sv. pričesti ti označavaš područja svoga života i time se zaštićuješ.

Amen