Advent 2014

Došašće ili Advent dolazi iz latinske riječi advenire (dolazak), no prevodi se nekada i kao

pustolovina ili avantura. Dakle, misao vodilja mogla bi se izreči ovako: => Kad Bog dođe k

nama, onda je to za nas pustolovina, objava, velika stvar iliti avantura. Kad se kaže Došašće ili

Advent, vjernici poprilično toga podrazumijevaju pod ovim dolaskom i najčešće misle na sve

ovo:

- čekamo dolazak Isusa Krista u naš svijet,

- pripremamo se za slavlje Božića,

- čekamo i razmišljamo o dolasku Isusovom u slavi na kraju vremena,

- čekamo i razmišljamo o Kristovu dolasku u našu nutrinu danas,

- itd.

Sam hod kroz liturgijsko vrijeme Došašća počinje nedjeljom koja pada između 27. Studenoga

i 3. prosinca (nedjeljom koja je po kalendaru najbliža blagdanu svetoga Andrije apostola,

30.11.). Prvu nedjelju došašća karakterizira tema ponovnog Kristovog dolazaka, drugu i treću

osoba Ivana Krstitelja, a četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.

Došašće je uvijek podjeljeno na dva dijela: prije 17. prosinca i od 17. prosinca do Božića

* Proći ćemo ona glavna obilježja Došašća i bez velikih zaključaka dozvoliti da nam ono samo

iznjedri svoju poruku koja je živjela i živi u vjeri i tradiciji Hrvatskog naroda.

Zornice

Adventske zornice posjeduju u sebi neku posebnu draž koju vjernici osjećaju i rado

prihvaćaju, makar je možda i ne mogu uvijek riječima izreći. Naime, naš čitav život odvija se u

izmjeni dana i noći. Čini nam se kao da danju živimo, a noću zamremo. Kažu ljudi - dulje ćeš

živjeti ako manje spavaš; ili – tko rano rani, dvije sreće grabi. Čini se da općenito čovjek voli

dan, a noć doživljava kao nešto mračno, ona je pogodna za lopove, kradljivce i zasjede i

čovjek je se često boji. Danju slobodno hodamo, svi smo na ulicama, svi radimo....

Zajednica Isusovih vjernika kao da želi kroz mise zornice sebe iz dana u dan podsjećati na ovu

misao=> kao što postoji dinamika izmjene noći i dana u materijalnom, tjelesnom,

svakodnevnom životu, tako postoji i dinamika izmjene „duhovne noći i duhovnog dana“

(unutarnje sreće i zadovoljstva i unutarnje naše depresije, žalosti i problema). Zato svakoga

ranoga jutra u Došašću, Crkva poručuje da čovječanstvo ne smije izgubiti nadu, jer odgovor

na sve naše duhovne noći jest Krist koji želi pridignuti one koji su slomljena srca, da ožive i

prikupe snagu na ranojutarnjem susretu s Njime u euharistiji i u susretu s braćom i sestrama.

Adventske pjesme

Posebni štimung i ljepotu ovom vremenu daju adventske pjesme. Rado ih pjevamo i

razmišljajmo o njihovim tekstovima u Došašću. Prisjetimo se samo nekoliko naslova: Poslan

bi anđel Gabrijel, Rosite nebesa, Zlatnih krila, Zdravo budi Marijo, Visom leteć, Marijo ti

sjajna zornice ili pak naša najpopularnija adventska Padaj s neba. Pokušajmo ih uzeti koji

dan i za meditaciju ili jutarnju molitvu. Zadivit ćemo se nad dubinom i ljepotom ovih

tekstova.

Adventski vijenac

Stariji će se sjetiti da u Hrvata ranije nije bilo toga vijenca. Hrvatski i srpski „komunistički“

(partizansko-antifašistički) zločinci uvijek su vjeru prikazivali kao privatnu stvar, a zapravo su

je planski i grubo zabranjivali, pa tako ni adventski vijenac nije smio biti nigdje osim u kući i

crkvi.

Posljednjih dvadesetak godina običaj adventskih vijenaca proširio se i u javni život našeg

društva. Evo kratke povijesti, pa će nam njegova smislenost i poruka sama po sebi doći i

uvidjet ćemo i (nadam se) izbjegavati opasnost da nam on postane samo dio folklora.

Prvi adventski vijenac na svijetu pojavio se 1838. u domu za siromašnu djecu "Das Rahe

Haus" ("Trošna kuća") u Hamburgu. Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich

Wichern (1808. – 1881.) okupio je 1838. siročad s ulice te im ponudio staru i trošnu kuću kao

novi dom. Želio je te godine svojim štićenicima Došašće učinti što ljepšim, pa se dosjetio i

napravio drveni kolut na kojeg je stavio 4 velike svijeće za 4 nedjelje, a između njih 19 malih,

za dane u tjednu. Svaki dan palili su po jednu svjećicu, a vijenac je na Božić zasjao poput

velikog svjetlosnog kruga sa 24 svijeće. Odatle se vijenac širio dalje, da bi danas bio obilježje

Adventa po čitavom svijetu.

Simbolika i poruka adventskog vijenca:

* oblik zatvorenog kruga

Krug ili prsten nema početka i kraja. Oduvijek se tumačio kao simbol vječnosti i neprekinute

vjernosti. Tu, dakle, čitamo znak Božje vjernosti zadanim obećanjima, gdje obećaje kroz

čitavu Bibliju spasenje čovjeku, stvorenju koje najviše ljubi; na isti način vijenac možemo

promatrati kao simbol koji je u antičko vrijeme predstavljao znak pobjede, a u kršćanstvu je

postao znak pobjede Isusa Krista, znak spasenja koje smo po Njemu dobili. Zato je dobro da

vijenac bude okrugli. Svakakvi drugi izričaji nisu zabranjeni, no gube ovu simboliku.

* postepeno paljenje svijeća, simbol svjetla

Jasno je da postupno paljenje svijeća, označava približavanje Božića. Svetkovine kad se

vjernici raduju, slave i sjećaju se tog najvećeg dana u povijesti Zemlje => dolazak Sina Božjega

na svijet. Trenutak je to kad Bog samoga sebe po Sinu objavljuje svakom čovjeku. Svjetlo

svijeća podsjeća, dakle, na onoga koji je za sebe samoga rekao – Ja sam svjetlo svijeta!

* zelenilo adventskog vijenca

Danas imamo vijenčiće svih vrsta i oblika, no prvnotno je bio isključivo od zimzelenog granja

koje ni po zimi ne gubi svoje lišće. Dakle, zelenilo vijenca upućuje na život koji ne prestaje, na

život vječni koji je Bog po Isusu objavio. Slobodno se veli da ove zelene grane podsjećaju i na

Isusov ulazak u Jeruzalem, kada ga je narod svečano pozdravljao kao kralja i mesiju, jer

ambrozijanska liturgija (još danas postoji u milanskoj biskupiji) u Adventu predlaže čitanje

Isusova svečana ulaska u Jeruzalem.

* Neka kroz ovaj Advent sva naša djela i riječi svjedoče o radosti i nadi koju nosimo u srcima iščekujući Spasitelja..

 

* Pomoći drugim ljudima najbolji je znak, da braći oko sebe pokažemo da Spasitej ovog Božića dolazi i za njih... moraju ga u nama prepoznati kroz ljubav dobrih djela..

 

* Pomognimo prijateljima oko sebe, u obiteljima, na radnim mjestima i tako širimo toliko nam potrebnu pravednost, ljubav, radost i mir... Ljubav, nadu i mir, jer bolji svijet nastaje samo  našim zalaganjem.

 

* Očekujemo ga u titraju nade obavijeni ljubavlju a on će nas ispuniti mirom ako mu se vjerom spremno i potpuno  otvorimo..

 

* Sav naš život je pod znakom neizvjesnog iščekivanja, ali radosnog i ispunjenog iščekivanja našeg Spasitelja...

 

*Pripremajmo se za našeg radosnog i voljenog Gosta...