„IDITE K JOSIPU“

Dana 27.05. krenusmo put Karlovca. Naših župljana i prijatelja iz drugih župa bijaše 51. Prva stanica našeg putovanja bila je  Aqvatika- Karlovac. Hrvatska je jedna od europskih zemalja s najbogatijom riječnom florom i faunom, a upravo grad Karlovac, kao grad na četiri rijeke – Kupi, Korani, Mrežnici i Dobri, pravo je mjesto za prezentaciju prirodnog bogatstva naših slatkih voda.

AQUATIKA Slatkovodni akvarij Karlovac je javna ustanova prvenstveno namijenjena djeci i mladima, učenicima, znanstvenicima, akvaristima i lokalnom stanovništvu, kako bi se razvijala svijest o iznimnoj biološkoj raznolikosti te istovremeno educiralo korisnike kako na održiv način koristiti iznimna bogatstva Hrvatske. Predivne slike ribljeg svijeta su nam ostale u sjećanju.

Krenusmo na obalu rijeke Korane.  Uz stručno vodstvo našeg vodiča gospođe Anita saznali smo mnogo podataka o Karlovcu.Obišli smo i župnu crkvu Presvetog Trojstva i trgove i perivoje a također i izložbu oružja na Trgu Josipa Jelačića povodom dana Oružanih snaga Karlovačke županije.

 

TURANJ:Na južnim prilazima gradu Karlovcu, između državne ceste Karlovac-Slunj-Plitvice-Split i rijeke Korane, u prigradskom naselju Turanj, nalaze se ostaci austrijske vojarne, svjedok zanimljive i bogate vojne prošlosti grada Karlovca.
Povijest Turnja vezana je uz nastanak karlovačke tvrđave. Podiže se u isto vrijeme kada i tvrđava, kao predstraža tvrđavi i zaštita mostovima preko rijeka Korane i Mrežnice. Godine 1582. završena je gradnja drvene stražarske kule. Taj prvi “turan” podignut je na zaravni u blizini mosta preko Korane, u 18 st. nazvan je Križanić Turanj po zapovjednicima krajiške straže - braći Križanić. Do tada je izgrađen niz objekata o čemu svjedoči tlocrt Martina Klausa, karlovačkog oružara iz 1712. godine.
Pomicanjem granice nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine Turanj je izgubio značenje predstraže ali je i dalje u vlasništvu Karlovačkog generalata. Od 1746. godine sjedište je turanjske krajiške kapetanije a nakon provedenih reformi uključen je u sastav slunjske pukovnije. Krajem 18. st. podižu se na Turnju zidane manufakture za potrebe krajiške vojske. Nakon njihove propasti tamo se smješta matematička škola za odgoj časnika ogulinske i slunjske pukovnije. Turanj ostaje u posjedu vojnih vlasti i u vrijeme monarhističke i socijalističke Jugoslavije.
Ratna zbivanja u Domovinskom ratu potvrdila su Turanj kao predstražu Karlovaca. Na Turnju su hrvatski branitelji zaustavili i slomili pokušaje zauzimanja grada, tu su vođeni brojni pregovori o uspostavljanju primirja, vršile se razmjene zarobljenika, prihvaćali izbjegli i prognani. Turanj je za Karlovčane simbol pobjede, povratka i novog života na ratom opustošena područja. Na mjestu vojarne danas su ostaci objekata oštećeni ratnim djelovanjem u Domovinskom ratu, kasnije dodatno devastirani. Na prostoru oko objekata.

MULJAVA: Na putu prema Vojniću zastali smo u Muljavi. Lovački dom Muljava nalazi se 33 km od Karlovca, u smjeru Vojnića, na obroncima Petrove gore. Nalazi se na prostoru okruženom stoljetnim bukovim šumama te je zbog prirodnih ljepota idealno mjesto za odmor i rekreaciju. Muljava - spomenik Kralju P. Svačiću

VOJNIĆ: Naselje Vojnić je hrvatski gradić smješten podno Petrove gore koja nosi ime po hrvatskom kralju Petru Svačiću. U općini Vojnić još u srednjem vijeku postojala je hrvatska plemenita općina Kolarić, u kojoj su svi stanovnici bili plemeniti-slobodni seljaci. Titulu im je podario hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. Od nastanka hrvatskog gradića Vojnića u protuturskim ratovima on je imao ulogu obrambenog grada prema Bosni i Hercegovini.U 12. stoljeću ovo područje, južno od Kupe, pripadalo je Goričkoj županiji kojom su upravljali knezovi Babonići, a u 13. i 14. stoljeću knezovi Frankopani. Do početka 15. stoljeća ova područja naseljavao je isključivo hrvatski živalj. Poslije pada bosanskog kraljevstva (1493.g.), počeli su upadi Turaka na preko kupska područja. Vlastela je, da bi zaštitila svoje posjede držala straže u utvrđenim gradovima Klokoču i Krstinji. Unatoč junačkom oporu, poharane su i popaljene mnoge plemenite općine i samostani (Zlat, Petrovac) Tako stradavaju: Krstinja 1575. g. Smrčković (Vojnić) 1576. g., Petrovac 1584.g. i Klokoč 1952.g. Mnogi plemići skupa sa narodom pritisnuti svakodnevnim turskim upadima napuštaju svoju postojbinu i sele u krajeve sjeverno od Kupe. U 16. i 17. stoljeću, ovi predjeli bivaju pusti i nenaseljeni, sve do kraja 17. i početka 18. stoljeća kada krajiška uprava počinje sa naseljavanjem uskoka koji su pod turskom silom bježali iz Bosne i Pounja.

Za popisa stanovništva iz 1768. godine, najveći dio naselja Vojnića, sela Kuplensko, Klokoč, Johovo, Miholjsko, Krstinja, Široka Rijeka, Ključar, Gornji i Donji Vojnić pripadao je Slunjskoj krajiškoj pukovniji. Imanju grofa Draškovića pripadala su te godine sela s ovog područja: Bukovica, Mandić Selo, Gačeša Selo, Podsedlo, Brdo i Kartalija Selo. Posjed grofa Draškovića pripojen je 1784. godine Vojnoj krajini. Zbog teške političke i ekonomske situacije na prijelazu iz 19.u 20. stoljeće i ovdje kao i drugdje počinje masovna ekonomska migracija, najviše u Ameriku, a sve se nastavlja i u Prvome svjetskom ratu. Smanjenju broja stanovnika prinosi i odlazak u austro-ugarsku vojsku i na solunsku bojišnicu, gdje su mnogi stradali.

U vrijeme Domovinskog rata, općina Vojnić bila je dio srpske krajine, čime se našla u nemirnu području i nije imala uvjete za gospodarski razvoj. Nakon rata, na ovo područje doseljava se izbjeglo i prognano stanovništvo iz Bosne i Hecegovine i drugih krajeva Hrvatske.

 Ispred župne crkve svetog Antuna dočekala nas je gospođica Josipa Blažević, predsjednica Turističke zajednice  općine Vojnić. Uz korisne informacije o crkvi i samome mjestu Vonić,naš župnik je dodao i par informacija o samom porijeklu imena Vojnić.

 

PETROVA GORA: PAVLINSKI SAMOSTAN-Pavlinski samostan u Zlatu osnovan je početkom 14. st. (1303./05. godine). Prvi se put spominje 1328., kada su pripadnici tamošnjeg plemićkog bratstva: Ivan, sin Petra Belch, Toma, sin Fuguela te Ivan iz Zlata, pred Zagrebačkim kaptolom dali izjavu kako su svoj nasljedni posjed Dol dali crkvi sv. Petra u Zlatu, tj. pavlinima. Darovnicu su samostanu potvrdili kraljevi: Ludovik I. 1364. i Žigmund 1405. Od samostana Blažene Djevice Marije u Topuskom, samostan je 1402. stekao predij Strmec. U zamjenu je samostan bio dužan opatu u Topuskom godišnje davati tri dara, deset svinja i 100 denara zemljarine. Samostan je svoje posjede, poput ostalih samostana, stjecao i putem legata. Najveći legat dobio je od Kristofora Šubića od Pernje 1494., koji je samostanu darovao vinograd, kuću, zemljište te kurije u gradu i podgrađu svojeg utvrđenog grada Pernje. Tijekom osmanlijskih napada 1445. samostan je teško stradao. Puste posjede samostana krbavski je biskup Vid pripojio samostanu u Kamenskom, a krbavski biskup Franjo, u otvorenom pismu iz 1458. godine, govori o ujedinjenju opustošenog samostana u Zlatu sa samostanom u Kamenskom. Međutim, samostan je djelovao i dalje, obnovljen je vjerojatno prije 1491. godine. Nije poznato kada je prestao postojati, ali to je moralo biti između 1523. i 1545. kada su Osmanlije teško opustošile to područje.

Nakon smrti ugarskog kralja 1095. godine, na njegovo prijestolje dolazi Ladislavov najstariji sinovac Koloman, koji je nakon pomirbe sa papom Urbanom II krenuo u vojni pohod na Hrvatsku.

Krajem ožujka odnosno početkom lipnja god. 1097. godine na sjevernom podnožju Gvozda došlo je do bitke, u kojoj je kralj Petar izgubio svoj život na ratištu, i tako ostao zapamćen kao posljednji hrvatski kralj "narodne krvi". U spomen nesretnog hrvatskog junaka planina dotada nazivana Gvozd, naziva se Petrov gvozd odnosno Petrova gora.

Zbog neprohodnog puta do groba posljednjeg hrvatskoga kralja nismo mogli posjetiti to mjesto. Hrvatski pjesnik Ivan Kukuljević Sakcinski napisao i ove stihove:

            «Tihi vjetar za množinom nosi

            Groznu kletvu kralja hrvatskoga:

            - Oj, Hrvati, prokleti do Boga!

            Nesloga vas vijekom neka kosi.

            Svoje krvi kralja vam ne bilo,

            Kroz vjekove nek vam tuđin vlada.

            Usred jala nek vam život strada.

            Svaki svoj vam budi za strašilo.»

Od prokletstva do blagoslovljene zemlje Hrvatske. Napisa i August Šenoa ove stihove o pogibji kralja Petra Svačića.

 "Čuj!Gle, još nas ima, još Hrvata,

Slobodu našu, svijete, štuj!

Po zimi svanu pramaljeće,

Sloboda cvate - cvate cvijeće,

Sloboda sjat će domovini!

U miru, sinko, sad umini!"

Bjeguncu bljesnu crne oči

I radostan se uvis skoči,

Zagrabit vode brz se prignu,

Pa kacigu si zlatnu uze,

Tri kapi srca, do tri suze,

U šljem svoj spusti pa ga dignu

Daleko grmeć po toj gori

Gromovit glas mu tako zbori:

"Oj, zlatna zvijezdo večernice,

Na neba što se vineš svod,

Najzadnje evo nazdravice

Što kralj je pije za svoj rod!

Da Bog da poslije dugih ljeta

Slobodom cvala zemlja sveta!

 

RASTOKE:Ispunjeni dojmovima s Petrove gore uputismo se na rijeku Slunjčicu.

Susreli smo se sa prekrsnim spojem vode i stijena u prekrasnom krajoliku Rastoka. Uz kratko i zanimljivo predavanje bake Kate u njenom mlinu odmorili smo u prekrasnom krajoliku uz okrepu duše i tijela. Kupili smo i brašna.

TOČAK-Kušali smo i kupili razne vrste sireva na imanju OPK-a Novković

KARLOVAC-NACIONALNO SVETIŠTE SVETOG JOSIPA: Na završetku našeg putovanje dođosmo i do Nacionalnog svetišta svetog Josipa. Na ulazu nas dočeke natpis „DOĐITE K JOSIPU“. Svetom misom,koju je predvodio vlč. Filip,kapelan obišli smo i kip svetog Josipa i načinili zajedničku fotografiju.
Ispunjeni lijepim dojmovima vratismo se u naše lijepo Međimurje. Zahvala svima koji su s nama putovali,a u srcima smo nosili i sve Vas. Matija Vonić,župnik