LURD-Poljubac i dodir nebeske Majke Marije.

Lurd-Poljubac i dodir nebeske Majke Marije.

Draškovec-St.Maximin-Lurd-Montpellier

Lourdes leži na visini od 420 m i sjecište je Gave de Pau rijeke koja dolazi s juga od Gavarnie i u koju se ulijeva nekoliko manjih rijeka. prolazi pokraj nekoliko spilja i nizvodno prema gradu Pau, a zatim i Biarritzu.

Nakon ukazanja Blažene Djevice Marije djevojčici Bernadetti Soubirous, Lourdes se razvio u ogromno turističko odredište kao Marijansko svetište. Danas Lourdes ima populaciju od oko 17 000 stanovnika, ali je sposoban prihvatiti i 5 000 000 hodočasnika i turista svake sezone. Lourdes je drugi grad u Francuskoj po broju hotela, odmah iza Pariza, sa 270 hotela.

Sveta Bernadetta je rođena 7. siječnja 1844 g. u Lourdesu. Pravo ime joj je Marie-Bernarde Soubirous. Bila je kći mlinara. Njezine viđenja su dovele do toga da je Lourdes postao jedno od najpoznatijih svetišta u svijetu. Krhkog zdravlja, Bernadetta je bila najstarija od devetero djece iz siromašne obitelji. Oboljela je od kolere u epidemiji koja je bila 1854 g., a bolovala je i od astme i drugih bolesti.

U veljači 1858., 14-godišnja Bernadetta tvrdila je da joj se Blažena Djevica Marija ukazala u spilji Massabielle. Kip Naše Gospe od Lourdesa postavljen je u spilju 1864.

Prvo čudo se dogodilo na četvrtak, 11. veljače 1858. Bernadette je otišla u spilju, da bi skupila drva za vatru. No kada je trebala prijeći rijeku čula je puhanje vjetra, te se pojavila Gospa u bijeloj haljini, sa plavim pojasom i sa žutim ružama na stopalima, iste boje kao i njezina krunica, dok su zrna krunice bila bijela. No Gospa je odjednom nestala. Bernadette je upitala svoje prijateljice jesu li vidjele išta, no one su odgovorile da nisu. U trećem ukazanju, Gospa joj je rekla, da je neće usrećiti na ovome svijetu, ali na sljedećem hoće. U četvrtom ukazanju uz Bernadette je bila prisutna i njezina majka te tetke. U petom ukazanju Bernadette je rekla, da ju je Gospa naučila svakodnevnu molitvu. Do tada se vijest već proširila gradom i mnogi su pretpostavili sa joj se ukazuje Blažena Djevica Marija.

U osmom ukazanju Gospa joj je rekla, da se Bogu moli za grešnike. U devetom ukazanju Gospa joj je rekla da ode i okupa se na izvoru u spilji. Kako nitko nije za taj izvor znao i nije bilo nikakvih znakova, da on postoji Bernadette se otišla okupati u rijeku, ali Gospa joj je pokazala na kamen ispod kojeg je odjednom potekla voda. Za vrijeme dvanaestog ukazanja dogodilo se prvo ozdravljenje. Djevojka koja je imala paraliziranu ruku, nakon što ju je oprala u izvoru mogla ju je micati. U trinaestom ukazanju Gospa je rekla Bernadetti, da rekne svećeniku, da dođe i sagradi kapelu, te da ljudi dolaze u procesijama. U šesnaestom ukazanju pojavila se Gospa i rekla ’’Ja sam Bezgrešno Začeće’’.

Ovo je bio presudan podatak za priznavanje autentičnosti Bernardettinog viđenja. Naime, samo 4 godine ranije, 1854. godine, papa Pio IX. bulom "Ineffabilis Deus" proglasio je dogmu o Marijinom Bezgrešnom začeću. U ono vrijeme samo su rijetki znali da se u Rimu raspravlja o pitanju Marijinog bezgrešnog začeća. Svima crkvenim istražiteljima je bilo potpuno jasno da neuka i nepismena mlinarova kći Bernardetta nije sama mogla izmisliti niti razumjeti važnost imena koje joj je draga "Gospođa" rekla u viđenju.

 

Iz početka svećenstvo je bilo skeptično. No samo 4 godine kasnije, 1862. g., biskup je ukazanje proglasio vjernim: ’’opravdano je vjerovati u stvarnost ukazanja’’. Bazilika je sagrađena na kamenu Massabielle, a sagradio ju je M. Peyramele, pariški svećenik.

Godine 1873. g. veliko ’’nacionalno’’ francusko svetište je inaugurirano. Tri godine kasnije bazilika je posvećena i kip je svečano okrunjen. Godine 1883. postavljen je kamen temeljac i druge crkve, jer prva nije bila dovoljno velika. Sagrađena je u podnožju bazilike i posvećena je 1901.g., a nazvana je Crkva Krunice. Papa Lav XIII. osnovao je poseban ured i misu u znak proslave ukazanja. Godine 1907. Pio X. proširio je proslavu ove gozbe na cijelu Crkvu i sada se slavi 11. veljače. Posebno impresivne su procesije svjetla svijeća i sakramenata.

No ispočetka Katolička Crkva, Lourdes nije priznavala kao svetište. Sve do 1862. g. kada je biskup Laurence iz pokrajine Tarbe, dao svečanu deklaraciju.

Objavljena je 18. siječnja, 1862. g., a u njoj biskup govori: Mi smo inspirirani od strane komisije koja se sastoji od mudrih, svetih, učenih i iskusnih svećenika koji su ispitali dijete, proučili činjenice, sve pregledali i izmjerili dokaza. Također smo zovnuli i znanstvenike, i ostali smo uvjereni, da su Ukazanja natprirodna i božanska, i da posljedice toga su ono što je Bernadette vidjela, a to je Blažena Djevica Marija. Naša uvjerenja su temeljena na Bernadettinom svjedočanstvu, ali iznad svega na stvari koje su se dogodile, stvari koje ne mogu biti ništa drugo nego božansko djelo.

Draškovec-St.Maximin-Lurd-Montpellier

Naše hodočašće započeli smo 29.09. i trajalo je do 06.10.2013.u organizaciji  agencije Obsido iz Čakovca. Na put je krenulo 39 putnika. Udobnim autobusom su upravljali naši vozači Davor i Mladen.Naš provjereni vodič bio je Mijo Rak. Ukrcali smo se na bus u 23,00sata.  Usputno smo pobrali hodočasnike u Zagrebu i Rijeci.Cijelu noć smo se vozili do našega prvog cilja a to je St.Maximine mjesto smrti i ukopa sv.Marije Magdalene. U bazilici smo imali svetu misu. Župnik Florian Racine nam je pomogao oko pripreme za svetu misu i poslje se slikao s nama. Popričali smo s njime i korak naprijed smo napravili u povezivanju i prijateljstvu. Važno nam je održavati tu vezu radi naše filijalne crkve u Donjem Kraljevcu posvećene sv.Mariji Magdaleni.

Put nas je vodio do Avignon-a gdje smo pogledali most sv.Benazeta i utvrđeni papinski grad. U blizini Avignona smo prenoćili u malom hotelu,a ujutro krenuli put Lurda.

Posjetili smo najduži akvadukt na svijetu Pont du Gard. Posjetili smo i najutvrđeniji srednjovjekovni grada Carcassone. Ušli smo u katedralu i razgledali,a u pokrajnoj lađi našli smo drveni kip svetog Roka. Imali smo nesvekidašnju priliku slušati ruski trio kako pjevaju ruske sakralne pjesme.Doista prekrasno iskustvo i akustika katedrale oduševilo nas je.

Nakon kratkog odmora krenuli smo put Lurda i u predvečernjim satima stigli smo u Lurd. Atmosfera i raspoloženje u autobusu je raslo kako smo se približavali Lurdu.To je neopisivi doživljaj približavanja mjestu susreta čovjeka i neba. Iako znamo da je Bog posvuda ,ali nekako ovo mjesto je kao susret sa majkom koju želimo susresti,zagrliti i poljubiti. Ona zna naše boli,naša lutanja i naše stranputice,ali konačno smo sretni sa svojom Majkom.

Nakon smještaja u hotel Ocean uputili smo se na procesiju sa svijećama i razgledali špilju ukazanja..Trnci su prolazili našim tijelima i mislima od te pomisli Blažena Djevica je ovdje dodirnula zemlju i poljupcem nade ohrabrila sav svijet.

DRUGOG dana našeg boravka u Lurdu započeo je svetom misom u kapelici sv Ivane Orleanske u gornjoj bazilici. Cijeli dan smo imali na raspolaganju za razgledanje svetišta. Obavili smo i križni put koji je zahtjevniji nego onaj naš na Mariji Bistrici. Župnik je podijelio postaje Križnog puta i naši hodočasnici su čitali.

VEČER- Pripremili smo se za procesiju sa svijećama. Naš vodič Mijo izborio se da naša Udruga Prijatelji svetog Roka budu na glavnom oltaru i predmole jednu Zdravo Mariju i pjevaju jednu kiticu Marijanske pjesme. ..posebno veličanstveni doživljaj kada u rijeci mnogih svjetskih jezika čujete svoj  materinski tako lijepi jezik i pjesmu.Na čelu procesije išli su bolesnici koje su vozili volonteri. Ostali naši hodočasnici bili su u procesiji sa barjakom i hrvatskom zastavom. Ponosno smo hodili za svojim barjakom i zastavom i molili na hrvatskom jeziku Zdravo Mariju...Svi pokraj nas su bacali svoje pogleda na naš barjak i zastavu i komentirali.." a Croatia"..i osmjehnuli se. Kada je procesija došla do glavnog oltara, mi smo bili u sredini,a po naše nosače barjaka,Vladu i nosača hrvatske zastave Franju i našu Margaretu došao je jedan zaposlenik svetišta i pokazao im mjesto pred oltarom gdje su bili smješteni svi nosači zastava,na počasnom mjestu.

Nakon procesije sakupili smo se pred oltarom i poslikali se svi zajedno. Za nas nešto veličanstveno i lijepo,u toj procesiji najbolje se doživi samim sudjelovanjem.

TREĆI DAN- U rano jutro (6,00h)uputili smo se do spilje ukazanja i tamo smo služili svetu misu na hrvatskom jeziku. Naš župnik je predvodio svetu misu a kod mise su pjevali naša Udruga kao i ostali hodočasnici.Čitači na ovom hodočašću su nam bili Ivan Vadas,Biserka Horvat,Ksenija Ribić i Niko Milić..Kod svih misa na ovome hodočašću bio nam je od velike pomoći i naš zvonar Ivan Međimurec.Neopisivi je doživljaj imati svetu misu na ovome mjestu ukazanja..Imali smo pola sata za svetu misu..a iza nas su imali svetu misu Korejanci. Posebno nas je dojmila ta tišina i sabranost..gotovo osjetite oko sebe i u zraku neopisivu pozitivnu energiju...

Pogledali smo i kuću(zatvor) gdje je živjela sv.Bernardica.Iza ručka imali smo priliku okupati se u izvorskoj vodi. Mnoštvo vjernika i bolesnika čekalo je moleći krunicu. Voditelj krunice bio je na strani žena,pa su se i naše hodočasnice "izborile" u molitvi krunice na hrvatskom jeziku,i to je za svaku pohvalu.

Sam ulazak u te pripremljene bazene je poseban doživljaj. Susreli smo se sa velikom ljubaznošću volontera. Zajedno s vama mole "Zdravo Marijo"..i zaziv "Majko Božja Lurdska,moli za nas" i "Sveta Bernardice ,moli za nas.." potom vas urone u vodu koja je oko 15 stupnjeva. Po izlasku se obučete,ali ono što je čudesno nakon par sekunde ne osjećate da ste mokri nego suhi.

Bartres- Autobusom smo se uputili do obližnjeg mjesta Bartres gdje je sv.Bernardica bila smještena u kući svojih rođaka i čuvala ovce. Uputili smo se i u crkvu gdje je Bernardica rado odlazila k svetoj misi i tamo smo imali čast poljubiti relikvije sv.Bernardice. Naš župnik si je kupio i štap,te kao dobar pastir vodio svoje vjernike na proplanak gdje je sv.Bernardica čuvala ovce. Uspon je bio doista strm te je štap poslužio svojoj svrsi.

Nakon večere imali smo priliku promatrati procesiju sa svijećama.

U rano kišno jutro krenuli smo,pomalo tužni,dalje na našem hodočasničkom putu. Stigli smo u Montpellier u kojem je kišilo. U katedrali svetog Roka dočekali su nas dvije gospođe iz Udruge Prijatelja svetog Roka,koje su nam priopćile da je župnik bolestan te nas nije mogao dočekati. Saznali smo da će  župe biti spojene sa katedralnom župom i činiti će jednu cjelinu o kojoj će se brinuti dva svećenika. Montpellier je grad od 224 000 stanovnika i od toga oko 40 000 studenata. Grad se  širi i raste unazad par godina.

Svetu misu smo imali na hrvatskom jeziku.Poslje smo otišli do rodne kuće svetog Roka. Vrijeme nam nije bilo naklonjeno kiša je neprestano padala.

Uputili smo se put našega hotela pored Avignona i prespavali. Kiša je nemilice padala i grmljavina je bivala sve jača. Ujutro se razvedrilo i mi smo krenuli put Nice. Razgledali smo prekrasnu ulicu uz more i plažu na kojoj su se ljudi još sunčali i kupali u moru. Potom smo razgledali tržnicu i katedralu sv. Reparate. Sveta Reparata je mučenica iz Palestine kojoj su odsjekli glavu jer se nije odrekla vjere u Isusa Krista.

Cesta nas je vodila do Monaca i Monte Carla. Posjetili smo i tvornicu mirisa ,parfumeriju Fragonard. Objašnjeno nam je kako se od cvijeća prave parfemi,a i bilo je prilike kupiti razne mirise.

Susret sa  Gian Paolo Vigom- Predsjednik Udruge Prijatelja svetog Roka za cijelu Italiju . Nakon kratkog telefonskog razgovora susreli smo se na Gian Paolom na jednoj benzinskoj pumpi. Radosni susret i obećanje da će nas posjetiti za Rokovo iduće godine.

Već umorni od puta malo smo si zaklopili oči i u rano nedjeljno jutro(6,00) bili u našoj župi.

Nezaboravni doživljaji i slike još će dugo obogaćivati našu dušu i činiti nam život ljepšim i sretnijim. Bog je s nama,Majka Božja je s nama.

Hvala svim hodočasnicima na svjedočenju vjere i pobožnosti kao i na sudjelovanju u ovome hodočašću.

MAJKO BOŽJA LURDSKA,MOLI ZA NAS. ZDRAVLJE BOLESNIH,MOLI ZA NAS.

                                                                                                                 /Matija Vonić,župnik/