PRVA SVETA PRIČEST U NAŠOJ ŽUPI

PRVA SVETA PRIČEST U NAŠOJ ŽUPI 13.05.2018.

Ova sveta Prva Pričest je bila u znaku kamena.

 

DA TE SAMO DOTAKNEM 

Sjedim do tvojih nogu glave pognute.
Ne mogu pogled dignuti, gledati u tebe.
Šutim, srce te želi, moje usne ne govore.
Znaš sve moje misli, sve moje molitve.

Da te samo dotaknem i dodirnem ti haljine,
moje srce bilo bi cijelo, sve rane bi nestale.
Da te samo dotaknem i dodirnem ti haljine,
moje sce bilo bi cijelo, date samo dotaknem.

Sjedim do tvojih nogu, pružam ruke drhtave.
Suze polako klize niz moje obraze.

Da te samo dotaknem ...

Pružaš ruke, dižeš mi lice, tvoje oči mi govore:
"Ne gledaj svoje grijehe, pogledaj u mene!"

Da te samo dotaknem ...Daniele Sisgoreo-Morsan

ODRAZ

Na riječ moju
dolaziš
u kruhu,
u vinu
posvećenu.
Tijelom,
jelom,
postaješ.
Ipak,
da se bar u očima
našim
ogleda nebo,
da smo bar
mirna površina,
modrina i rijeka
ujedno?!
Da smo bar,
a nismo
ponekad,
iako bismo trebali biti.

(Iz zbirke ECCE HOMO)

Koliko vrijedi moj život?

Jednog dana dječak je upitao oca koliko vri­jedi njegov život. Umjesto da mu odgovori,otac mu je rekao neka uzme kamen i proda ga na tržnici: „Ako te tko pita za cijenu, samo podigni dva prsta i nemoj reći ništa.” dječak je otišao na tržnicu. Tamo gaje neka žena upitala: „Koliko košta ovaj kamen? Htjela bih ga kupiti za svoj vrt.” Dječak nije rekao ništa nego je samo podigao dva prsta a žena je na to upitala: „20 kuna? Uzet ću ga.” Dječak je tada otišao kući i rekao ocu da neka žena želi kupiti kamen za 20 kuna na što je otac odvra­tio: „Sine, želim da s tim kamenom sada odeš u muzej. Kad te netko bude pitao koliko košta, ne­moj reći ništa nego samo podigni dva prsta.” dječak je otišao do muzeja. Nakon nekog vreme­na neki je čovjek htio kupiti kamen. Dječak nije rekao ništa nego je samo podigao dva prsta a čovjek je upitao: „2 000 kuna? Uzet ću ga.” Dječak je bio iznenađen. Otrčao je kući i još s vrata rekao ocu:

Tata, čovjek želi kupiti kamen za 2 000 kuna!” Otac mu je tada rekao: „Još želim da kamen odneseš u prodavaonicu dragog kamenja. Pokaži ga vlasniku i nemoj ništa reći a ako te pita za cijenu, samo podigni dva prsta.”

Sin je otišao do draguljarnice i pokazao kamen vlasniku. „Gdje si pronašao taj kamen?!” upitao gaje ovaj začuđeno i dodao: „To je jedan od najrjeđih dra­gulja na svijetu! Moram ga imati! Za koliko ga prodaješ?”Dječak je podigao dva prsta. A čovjek je rekao: „Dat ću ti dva milijuna!”

Dječak, ne znajući što da kaže, otrči kući svome ocu:  „Oče, draguljar želi kupiti kamen za dva milijuna kuna!!!”

Otac je onda rekao: „Sine, znaš li sada koliko vri­jedi tvoj život? Vidiš, nije bitno odakle si, gdje si rođen, koje je boje tvoja koža, jesi li rođen u bo­gatstvu ili u siromaštvu... Bitno je kamo se usmje­ravaš, bitno je kojim se ljudima okružuješ i bitan je način na koji se odnosiš prema sebi. Možda si do sada živio misleći da si kamen koji ‘vrijedi’ 20 kuna. Možda si do sada živio okružen ljudima koji su ‘vidjeli’ da vrijediš samo toliko. Ali u svakome od nas postoji biser. I možemo odlučiti okruži­ti se ljudima koji će vidjeti našu vrijednost i taj biser u nama. Možemo odlučiti hoćemo li sami sebe staviti na tržnicu ili ćemo biti u draguljarni­ci. Također, možemo odlučiti vidjeti vrijednost u drugim ljudima. I možemo im odlučiti pomoći da vide biser u sebi. Mudro izabiri ljude kojima ćeš se okružiti. To je jedna od najvažnijih stvari u životu.”

 

“Kad nekom dolaziš, ne skrivaš pogled, kad nekog moliš, gledaš ga u oči, kad nekog voliš, želiš ga dodirnuti.” Pričest je najintimniji vid Njegove prisutnosti u nama, dodir koji se pamti, od kojeg se vječno može živjeti.

Za neke vrijedi povik Božji zapisan u knjizi Postanka: “Adame, gdje si!” Boje se Božje prisutnosti jer ga srcem ne prihvaćaju, rijetko ga u srce primaju u pričesti. Draži im je “daleki Bog”, misle da je manje zahtjevan.

 Kad sam zapitao koga to u rukama drže kad se pričešćuju prolomio se pljesak. Nisu dokraja svjesni da se naš Bog u Isusu dao dirati: utjelovljenjem u Mariji i rođenjem, ljudskim hodom na Kalvariji, u ukopu i po uskrsnuću. “Pogledajte moje ruke i noge, ja sam to, opipajte i vidite!”

Evanđelja su puna sličnih izvještaja, opisa dodira s Isusom. “Što su naše uši čule, ruke opipale… svjedočimo da je Isus Bog…”, prisjeća se Ivan evanđelista. Bolesna žena puna vjere pomisli: “Samo da mi se dotaći njegove haljine.” Oni oko njega i apostola dotiču ga nesvjesno. Da istakne ženinu vjeru, ljubav i čežnju, Isus pita: “Tko me se to dotaknu?” “Učitelju, mnoštvo te naroda gura, gnjete…”, odgovori Petar. Takve dodire nije osjetio, potražio je ženine uplakane oči pa je dodirnu pogledom i ona ozdravi.

Oni koji su molili za druge bivaju uslišani: za gubavca, Petrovu punicu, Jairovu kćer, slijepce iz Betsaide, satnikova sina i druge bezimene. Pogled mu seže do vječnosti. Na djecu polaže ruke i oni ga dodiruju. Uz najbolju volju nismo svjesni ni mi na oltaru, pričesnici da otvorenim dlanom, usnama, kod pričesti dodirujemo Krista. Malo je pjesnika, koje znam, koji su opjevali čin pričesti kao najintimniji doticaj čovijka s njegovim Bogom. Šansone su još na tragu biblijske predaje kao u pjesmi: “Sjedim do tvojih nogu… Da te samo dotaknem i dodirnem ti haljine, moje srce bilo bi cijelo, sve rane bi nestale…” No, velika je razlika dotaknuti mu haljine ili srce.

Istinski susret s Bogom događa se u duhu i istini, a to znači u srcu koje vjeruje i ljubi. Srce je, prema biblijskom shvaćanju, središte ili jezgra čovjeka, njegovo jedinstveno ja koje još nije podijeljeno na intelekt i emocije. U tom središtu svoje osobnosti čovjek najviše doživljava sebe i Boga kao jedinstvene i neponovljive stvarnosti.

Dodirni Isusa srcem! Ne boj se pokazati da imaš srce koje zna i hoće voljeti, srce koje smije plakati i glasno se smijati. “Radujte se s onima koji se raduju, a plačite s onima koji plaču“ (Rim 12,15), poručuje nam sv. Pavao apostol. Tko u srcu ima autentičnu, a to znači nesebičnu ljubav, taj gori i izgara za Boga i duše, taj svijetli izgarajući, taj se ne boji pokazati da je vjernik koji živi za Boga i bližnjega. Gorljivost i oduševljenje izlaze iz srca koje je sjedinjeno s Bogom. Strah se ne usuđuje prići srcu koje gori od ljubavi. U  ljubavi nema straha. Oduševiti nas mogu samo osobe koje gore od ljubavi. Svijet osvajaju za Boga samo oni koji iz ljubavi prema Bogu sami izgaraju. Plamen ljubavi njihova srca postaje baklja koja pali druga srca i u tami ovoga svijeta osvjetljuje put do pravoga Boga. Da bismo postigli ovaj ideal, dobro je često ponavljati u sebi riječi psalmiste: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!“ (Ps 5,12). Amen