Ruža kraljica cvijeća - BADEN 14.06.2014.

Cilj našega putovanja su „Dani Ruža“ u Badenu kraj Beča. Cijeli mjesec lipanj održava se prekrasna izložba ruža u svima bojama,vrstama i količinama. Ruža je kraljica cvijeća.

Na drevnoj Kreti 1600 godina pr. Kr. ruže su bile naslikane po zidovima palača, a tisuću godina kasnije u Egiptu prikazivane su na grobnicama. Grci su možda među prvima ozbiljno shvatili i dali potrebnu pažnju ružama. Ruže su imale dobru zagovornicu. Grčka pjesnikinja Sapfa nazvala je ružu kraljicom cvijeća. Također su imale i dobroga stručnog savjetnika Teofrata, koji je pisao da ružama treba ukloniti staro drvo da bi bolje cvjetale, da reznice bolje rastu od klijanaca te da uspjeh u prvom redu ovisi o položaju za sadnju i vrsti tla.

Ružičnjaci u Kini već su postojali kad je zapadna civilizacija tek nastajala, a ružini mirisi i latice koristili su se za osobno ukrašavanje i zaštitu od zlih duhova. Britanske vrtne ruže postojale su u 16. st., a najpoznatije u to vrijeme bile su crvena i bijela ruža. Ruže s ostalih kontinenata u Europu su masovno počele dolaziti u 18. st.

Baden Rosarium

Uputili smo se sa dva autobusa do Badena koji je smješten u blizini Beča. Poznato turističko mjesto sa više od 50 hotela,termalnim izvorima i toplom vodom. Poznato po svojoj Sacher torti i mladom slastičaru Franzu Sacheru. U Hotelu Sacher godišnje se ispeče preko 300.000 Sacher torti koje se prodaju u elegantnim drvenim kutijama i šalju na sve strane svijeta. A u turističkoj sezoni, hotelski slastičari pripreme i do 2000 Sacherovih torti dnevno! Baden je poznat i po najvećoj kockarnici u Europi.

U Badenu je Beethoven završio svoju 9.simfoniju.Tu je Mozart skladao svoj „Ave Verum“.

Naše putovanje je bilo usmjereno prema cvijeću i to ružama. Privukao nas je miris 800 vrsta ruža i preko 20 000 sadnica kraljice cvijeća, koji još osjećamo u nosnicama.

Samo gledati i uzdisati od tolike ljepote cvijeća.

Opatija Heiligenkreuz je 1133. godine osnovao Sveti Leopold, markgrof Austrije, na savjet svog sina Otta. Naime, sveti Leopold je poslao svoga sina na studij u Pariz gdje je mladi princ čuo o novom reformskom pokretu benediktinaca, cistercitskom redu. Na povratku u Austriju Otta su posjetili cisterciti iz opatije u Morimondu, koje je toliko zavolio da je tamo otišao biti redovnikom. Kasnije je uvjerio svog oca da osnuje cistercitski samostan u Austriji: Heiligenkreuz. Danas u njemu radi oko 80 monaha, od kojih polovica živi u samostanu, 14 u bratskom samostanu osnovanom 1988. god. u Bochum-Stiepelu (Njemačka), a ostali u obližnjim župama. Razgledali smo unutrašnjost ovoga samostana u kojem je nekada živjelo i to 350 cistercita. Poslije razgledanja imali smo svetu misu u kapeli pokraj samostana.

Hortus Croatie

Usudite se nekome reći da ne voli cvijeće. Ne voljeti cvijeće može samo čovjek koji ne uočava ljepotu i koji u duši nema ništa od te ljepote.

Stara limena piksa od marmelade na prozoru i moja baka sa svojim crvenim muškatlinom. Slika iz moga djetinjstva.

Ulicama naših sela, tek na dva tri prozora je cvijeće, a u drugima kao da nema živih ljudi. Kažu da je puno brige i posla sa cvijećem. Volimo da se drugi bezgranično brinu o nama. Cvijeće se hrani tvojim pogledom tvojim dodirom tvojom riječi, a i ponekom pjesmom. Kažu da je cvijeće bolesno,nisu li ljudi bolesni? Sve špricamo, sve trujemo, a kako će nam onda biti sve zdravo?

Hvalimo se da je Međimurje cvjetnjak Hrvatske (Hortus Croatie), a cvijeća nema na prozorima. !?

Potaknuo sam ovaj izlet s nakanom da se u našoj župi svaki prozor okiti cvijećem. Budimo u tome posebni, a drugi neka nas slijede.

Ne mora biti neko skupocjeno cvijeće. Dovoljno je obično, jednostavno cvijeće. Smiješak, dobra riječ, malo pažnje… najmanji cvijet pružen toplim srcem priča nam lijepu priču, jednostavnu bajku o komadiću neba na zemlji, gdje su i ljudi anđeli, gdje svaki strah i bol nalaze utjehu, gdje ljudi cvatu jedni uz duge.

Za austrijskog pjesnika Rainera Mariju Rilkea pripovijeda se da je dok je studirao u Parizu, svakodnevno na putu do fakulteta s kolegicom prolazio uvijek istom ulicom. Na jednom uglu svakog je dana sjedila neka starica koja je od prolaznika tražila milostinju. Rilke je prolazio ne obazirući se, kao da je ne vidi. Kolegica je koji put znala posegnuti u džep i udijeliti sitniš. Začuđena što mladi pjesnik ne reagira, upita ga zašto nikad ne udijeli ništa sirotoj starici. «Trebali bismo dati nešto iz srca, a ne iz džepa», odgovori pjesnik. Sutradan uze Rilke iz vrta tek procvalu ružu i prolazeći kraj starice nježno položi mirisni pupoljak u njezinu već ukočenu ruku. Starica se iznenadi, pogleda pjesnika, podigne se, uzme mu ruku i toplo je poljubi. Zatim odšepa stišćući ružu na grudima… Nije se pojavila tjedan dana. Nakon toga starica se opet nađe na istom mjestu, tiho i smjerno proseći milostinju. «Od čega je tih sedam dana živjela ova starica?», upita studentica svoga kolegu. «Od ruže», odgovori veliki pjesnik.

Cvijeće malih pažnji dragocjeno je u očima Boga i ljudi. Od njega se bogatije i sretnije živi.

                                                                                              Matija Vonić,župnik