SVETIŠTA ČEŠKE 2019. 22.-25.06.

Još jednom sam se ugodno iznenadio mojim dragim župljanima koji su pošli na novo hodočašće pod naslovom „Svetišta Češke“. Na početku je župnik stavio na srce svakome putniku dvije riječi „zajedništvo“ i „razgovor“. Podijelio je male blokove za pisanje  i kemijsku olovku, a također i plan puta. Na ovome putovanju nas je pratila mlada voditeljica Ines Matoš iz župe Krašić u ime agencije „Smisao života“ vlasnika g. Mije Rak. Ines je svoje zaduženje odradila veoma dobro. Zahvalni smo na njezinom zalaganju i trudu kao i agenciji.  „Život je lijep“

1.Česky Krumlov-sagrađen oko dvorca iz 13.st. te se smjestio na zavoju rijeke Vltave u obliku potkove. Izvanredan je primjer malog srednjovjekovnog grada  čija je građevinska baština ostala netaknuta zahvaljujući mirnom razvoju preko 5 stoljeća. Povijesno središte grada je 1992 g. upisano u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine Europe.

Potom smo nastavili put  do marijanskog svetišta Svata Hora gdje se nalazi čudotvorni kip Djevice Marije s Isusom. Tu smo imali i svetu misu,a potom put Praga i noćenje.

2.Prag-Kutna Hora-Glavni grad Češke smješten na rijeci Vltavi koji je nakon pada“željezne zavjese“ 1990. Postao jedno od najposjećenijih destinacija u Europi,ali i u svijetu. Divno nas je kroz središte Praga provela njihova Vodička koje je perfektno govorila hrvatski jezik. Razgledanje smo  započeli posjetom kompleksa Hradčany i katedrale Svetog Vida gdje se nalazi tijelo Sv. Ivana Nepomuka. Slijedio je  razgled Zlatne uličke i Malostranskog trga. Nakon toga  smo pošli do crkve Gospe od Pobjede gdje se nalazi čudotvorni kip Malog Praškog Isusa koji je štitio Prag od kuge tijekom Tridesetgodišnjeg rata. Nakon prolaza poznatim Karlovim mostom stigli smo na kraju do Starogradskog trga s gradskim tornjem i astronomskim satom. Sv. misa, te daljnji razgled grada. Navečer je vožnja brodom po rijeci Vltavi uz večeru na brodu. Bio je to predivan  doživljaj za sve nas.

3.Kutna Hora Hora koji je oko 70-ak km istočno od Praga na rijeci Vrchlice. Samo ime grada na češkom označava glavnu djelatnost – rudarenje srebra, koja je omogućila tom gradiću da u 14. st. postane jedan od najznačajnijih i najvećih gradova tadašnje Češke. Povijesni centar grada, gotička crkva Svete Barbare zaštitnice rudara, te Katedrala Marijina Uznesenja u obližnjem Sedlecu, nalaze se na popisu UNESCO-ve svjetske baštine. Sam grad nastao je nakon osnivanja prvog cistercitskog samostana 1142. godine u obližnjem naselju Sedlec (danas pretvoren u tvornicu duhana) kraj kojega je krajem 13. stoljeća napravljeno rudarsko naselje i razvilo se kasnije u bogati grad srebra. Razgledavanje stare povijesne jezgre s mnoštvom prekrasnih crkava. Sv. misa. Na povratku odlazak do Sedleca i posjet Katedrale Marijina Uznesenja.

4. ZELENA HORA – BRNO- poč. 18. st. sagrađena Hodočasnička crkva Ivana Nepomuka. Gradnja crkve bila je povezana s pripremama za beatifikaciju i kanonizaciju Ivana Nepomuka nakon otvaranja njegove grobnice u katedrali Sv. Vida u Pragu kad je nađen njegov neraspadnuti jezik. Crkva je izgrađena u barokno gotičkom stilu u obliku petokrake zvijezde i okružena je grobljem i desetokrakim arkadama te je zbog svoje posebnosti uvrštena na UNESCO-vu listu 1994. g. Razgled svetišta i Sveta misa. Odlazak do Brna - drugog najvećeg grada u Češkoj. Slijedio je kraći razgled Katedrale Svetog Petra. Zatim smo posjetili Zeleni trg, Gradsku vijećnicu i Narodno kazalište. Polako smo se vratili doma.

ZAKLJUČAK-Na ovome putovanju  smo još jednom posvjedočili radost i zajedništvo naše župe. Iako je bilo naporno hodati, a i neki naši župljani su malo teže podnosili tegobe dana,vrućinu,umor,kišu..ipak je naš Župnik na začelju kolone bodrio i pomagao svima kojima je bilo teško.

Svakome od naših putnika-hodočasnika zahvaljujemo za razumijevanje i strpljivost. Kad god odlazimo od svoga doma i kuće treba uzeti sobom par odjevnih predmeta, a ostaviti iza sebe komfor. Upotrijebio bih dvije međimurske riječi-cortanje i mogaditi. Na hodočašćima nema cortanja, a treba mogaditi i s drugima biti dionik napredovanja u znanju.

 

Foto i tekst : Matija Vonić,župnik