ZIMSKA ŠETNJA

ZIMSKA ŠETNJA

 

Nakon obilnog i bogatog nedjeljnog ručka dobro dođe malo rekreacije..

Šetnje na svježem zraku, da se odmore misli i osvježe pogledi po hladnom bijelom pokrivaču, a treba i "napuniti baterije" za novi radni tjedan.

 

Trideset i troje "avanturista", od male djece, mladih i srednjih godina, pa do starijih umirovljenika, a neki sa svojim psima krenuli smo u šetnju, koju nam je nakon nedjeljne mise predložio župnik Matija Vonić. Šetnju dužu od desetak kilometara po  polju zvanom "Dožica" prema Čukovcu, pa se skrenulo prema Željezničkoj postaji Donji Mihaljevec, preko kanala do "Čestice Lijevih". Da bi se riješili tereta u torbama, tamo je bila okrepa, sa kolačima, keksima, kuhanim vinom, čajem, sve što se ponijelo, dijelilo se s prijateljima. A u ruksaku našeg župnika našle su se prave delicije, slavonske kobasice i slavonska rakija... I tako polako korak po korak, uz razgovor i smijeh, ciku i viku radosne djece po prekrasnoj bijeloj prostirci ostavljali smo otiske svojih cipela.. Osam pasa koji su bili u pratnji svojih vlasika, igralo se skačući i trčeći po snijegu. U sivilu svakodnevnog života, u gužvi i jurnjavi izvršavanja obaveza, ni ne primjećujemo tu lijepu bijelu vjenčanicu, koju je priroda prije neki dan navukla na sebe. Ne primjećujemo taj spokoj i mir.. pravi melem za dušu.

Osjećala se ljepota slobode u prirodi... svježina i čistoća bijeline svuda do kud pogled seže...I pokoja pahulja dolepršala je na lice. Vraćajući se pored "Voljičevih vrbi"; pa dalje po "Gmajni" i "Ribnjaku", nakon tri sata hoda stižemo pred Draškovec. Noge su bivale sve teže, pogotovo onima koji nemaju kondicije, pa je bio dogovor da se slijedeće nedjelje, ako vrijeme posluži, krene ponovno sa treningom hodanja i druženja...

 

Dišući punim plućima, kao da smo očistili sve tužne misli i osjećaje iz naših srca... Oštra, čista, svježina zraka sve nas je osvježila, al ipak nam je bilo lijepo i toplo oko srca, u društvu  sa dragim ljudima... Do ponovnog susreta i lijepog druženja, riječi su na kraju razilaženja svojim domovima...

 

                                                                  Foto: David i Josip Vadas          Tekst:  Jelena Vadas